Potresan film prikazao je tragičnu sudbinu židovske glazbeno nadarene djece i njihovo prijateljstvo s Njemicom Hannom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon projekcije filma svjetski poznati redatelj, dvostruki dobitnik Oscara  i filmski radnik, te počasni predsjednik Festivala židovskog filma gosp. Branko Lustig ispričao je svoju vlastitu priču o holokaustu i životu u koncentracionim logorima u Drugom svjetskom ratu. Odrastao je u Osijeku u židovskoj obitelji, a kao desetogodišnji dječak deportiran je u koncentracioni logor 1941. i bio razdvojen od oba roditelja. Oca su mu pogubili u jednom od logora, a o majci ništa nije čuo do samoga kraja rata. Bio je uvjeren da je i ona pogubljena. Pukom srećom ponovno su se spojili i vratili se živjeti u Čakovec. Svjedočio je djeci o životu i strahotama logora, o preživljavanju i volji za životom, želji za slobodom koja ga je po njegovom uvjerenju spasila od smrti. Učenici iz mnogih zadarskih škola postavljali su Lustigu pitanja o tom periodu njegova života i on je prepričavao događaje neprestano im ponavljajući da je najvažnija njihova volja u životu i za znanjem i za poslom i za idealima koje imaju. Hrabrio ih je da nikada ne odustanu od sebe i svojih planova jer jedino tako mogu uspjeti u životu.